Supergrađanin Božo Tomić
Piše: Maja Nikolić
Zbog ogromnog odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine, mnoga sela i naselja su ostala prazna ili u njima uglavnom žive umirovljenici. Veoma često su oslonjeni na pomoć drugih, dobrih ljudi. Jedan takav humanist je Božo Tomić iz Bistarca
Božo Tomić, mještanin lukavačkog naselja Bistarac na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, svakodnevno pomaže svojim susjedima koji trebaju liječničku pomoć, kojima nije jednostavno svaki dan ići po osnovne namirnice. Naime, naselje Bistarac suočeno je s velikim odlaskom mladih obitelji pa su roditelji, stariji ljudi, ostali sami. Božo Tomić, iako i sam pripada umirovljeničkoj generaciji čija su djeca također van granica Bosne i Hercegovine, pronašao je svoje unutarnje ispunjenje u pomaganju drugima.
„Pomažem svima, starijima i najviše bolesnima. Vozim ih doktoru, donosim im lijekove, što god im treba, uvijek sam im pri ruci.“
A veoma je zanimljiv unutarnji Božin poriv da bude na usluzi ljudima u potrebi.
„Rođen sam 1962. godine, sa sedam godina sam ostao bez oca. Moja majka je radila sama s volovima, a i ja s njom sve do svoje 14. godine. Završio sam školu, radio sam u „Tehnogradu“, a kasnije u rudniku u jami i najteže fizičke poslove. Kasnije sam morao u rat, bio sam u svim elitnim jedinicama i zaista sam prošao jedan težak period u životu. Kroz tu svu svoju patnju i što sam sve vidio koliko je ljudske patnje, od tada sam počeo da pomažem“, priča Božo Tomić i dodaje da nikada ne bi mogao proći pored čovjeka koji je u potrebi.
„Kada mogu pomoći, osjećam duševni mir, ispunjeniji sam. Hranim i životinje, i njih mi je žao. Sve što radim, radim besplatno. Svi ovi ljudi imaju moj broj telefona i kada im god treba pomoć, u pola noći, oni znaju da me mogu nazvati. Jednu večer me čovjek zvao u jedan sat u noći, za sedam minuta sam bio kod njega.“
Stalno mu se javljaju Bistarčani iz inozemstva, u želji da mu uzvrate nekako što brine o njihovim najbližima. Znaju da voli pecati pa makar na taj način da mu se oduže. Dobro se uvijek dobrim vraća. Božo kaže da je najvažniji mir među ljudima, da se međusobno svi poštuju bez obzira na vjeru i naciju.
„Zaista mi nije jasno da komšija s komšijom ne priča, da se brat s bratom zamjeri. To stvara mržnju, a to nam ne treba. Previše je mržnje ionako. ''Ajmo biti dobri jedni s drugima. U ovom vremenu danas mir je najpotrebniji, dobri međusobni odnosi. Da vam kažem, kada sam imao koronu, prvo me nazvao čovjek koji je Bošnjak i ponudio mi svu moguću pomoć. To kada čovjek postigne, srce je stvarno ispunjeno“, rekao nam je Tomić.
Za Božu svi njegovi susjedi kažu da je čovjek kojim se diču. Predsjednik Mjesne zajednice Bistarac, Jozo Tunjić, kaže nam da cijeli život poznaje Božu Tomića.
„On je izuzetno pozitivna osoba. Bez obzira što smo različitih političkih razmišljanja, kada smo došli u Vijeće mjesne zajednice dogovorili smo se da sve radimo samo u interesu zajednice. I stvarno, u posljednjih šest godina napravili smo velike dobre stvari za Bistarac“, kaže nam Jozo Tunjić.
Budući da je najveći broj Bistarčana u Austriji, veliku pomoć za ljude u potrebi pružala je njihova dijaspora zahvaljujući kojoj se realiziralo pet velikih akcija za bolesne, nemoćne i siromašne građane ove male, ali povezane zajednice.
