Zahvaljujući dobrim ljudima postala je vlasnica kuće na dva kata

Piše za www.supergradjani.ba: Željka Mihaljević

Živeći u nehumanim uvjetima iz trošne kuće u Gornjem gradu u Livnu, Nihada Mulić, samohrana majka trojice maloljetnih sinova, zavapila je: „Treba nam krov nad glavom, ali uvjetan!“

Nihadina zla sudbina iznjedrila je FB grupu „Livnjaci humanitarci“ koji paralelno vode nekoliko humanitarnih akcija pokazujući svakim danom da je dobro jače od zla.

Priča počinje objavom priloga u serijalu „Ispuni mi želju“. Nihada Mulić, samohrana majka trojice sinova, ogolila je dušu, pokazala trošni dom i život u nehumanim uvjetima i kazala: „Treba nam krov nad glavom, ali uvjetan“.

Nekolicina sugrađana pokreće akciju. Cilj je prikupiti novac za kupovinu kuće, jer objekt u kojem su stanovali nije bio pogodan ni za rekonstrukciju, kamoli za stanovanje. Sredinom 2021. godine, osnivaju Facebook grupu „Pomoć za Nihadu“, a potom su je proširili i nazvali „Livnjaci humanitarci“ s napomenom: „Grupa je osnovana s namjerom organiziranja pomoći svim Livanjkama i Livnjacima koji su u potrebi. Zajedno možemo sve!“

I uplate su počele pristizati, a od početnih kapljica dobrote potekla je cijela rijeka. Grupa je rasla, a s njom i donacije. U akciju su se uključivali Livnjaci iz zemlje i inozemstva. Nije se gledala ni nacionalna ni vjerska pripadnost, samo čovjek u potrebi. I livanjska Koalicija za borbu protiv mržnje „Uvažavanje“ sa Ženskim košarkaškim klubom „Livno“, na svom tradicionalnom turniru „Košarkom za toleranciju ''22“ igrale su s košarkašicama iz Drvara za Nihadu i obitelj Matić iz Drvara. Prijateljstvo, druženje i zajednički humanitarni rad na turniru su nastavile udruge koje su i članice „Uvažavanja“, Marijanska vinkovska mladež i Udruženje žena Medžlisa islamske zajednice Livno s časnom sestrom Blankom Jeličić i muallimom Šejlom Kevrić, koje su se i upoznale na turniru 2017. godine. Od tada su s Koalicijom na istom mjestu s istim ciljem - promovirati uvažavanje, različitosti i kulturu mira.

Vrijedne ženske ruke napravile su slastice, a građani simboličnom „kupnjom“ donirali 1.150 KM. Cjelokupan iznos u jednakim omjerima uplaćen je na račune livanjske i drvarske obitelji. Gradsko vijeće Livna Nihadi je odmah dodijelilo općinski stan za privremeni smještaj. Nizale su se akcije i donacije, a u travnju ove godine, obitelji Mulić kupljena je kuća za 60.000 KM. Od toga, 44.490 maraka donirali su dobri ljudi, a za ostatak se Nihada kreditno zadužila. Prije hladnijih dana i prvih snježnih pahulja, valjalo je sanirati otvore i tu je uskočio domaći gospodarstvenik Stipe Krišto sa svojom tvrtkom.

Pitamo Nihadu kako se osjeća kao vlasnica kuće i što kaže za svoje Livnjake!?

„Dobri su ljudi. Nemam riječi, svi su se odazvali, i naši ovdje, i dijaspora u Americi, Njemačkoj, širom Evrope. Ne znam kako da se zahvalim, ne bih ih pojedinačno spominjala, bojim se da ću nekoga preskočiti, a cijelu priču pokrenula je moja prijateljica, koja je željela ostati anonimna. Zahvalna sam joj za cijeli život.“

Pokazala nam je što je urađeno. Nedavno okrečeni zidovi mirisali su svježinom. Ostalo je nešto sitnica koje će riješiti, drva su u podrumu, iscijepana i pripremljena za zimu. Pitamo je li najstariji sin počeo raditi, budući da smo čuli da mu je vlasnik privatne tvrtke ponudio posao.

„Gospodin Krišto mu je ponudio posao. Trebao bi se mali bolje aktivirati kako bi radio. Do njega je, nije do mene. Punoljetan je, ne mogu ja govoriti u njegovo ime,“ odgovara Nihada. Vidimo da joj je neugodno što njezin 19-togodišnjak nije odmah prihvatio posao, jer osim muževe mirovine i povremenih poslova koje radi u „Merhametu“, drugih prihoda nemaju. Prokomentirala je to i njena najbolja prijateljica, te kazala kako su akciju za obitelj Mulić zatvorili: „Kuća je useljiva, a zahvaljujući gospodarstveniku koji nije izgubio dušu, izgledna su i stalna primanja. Vrijeme je da odluče hoće li iskoristiti priliku i sami zarađivati, ili će i dalje ostati socijalni slučaj.“

U sumrak se spuštamo prema središtu grada. Zalazeće sunce rumenom svjetlošću obasjava tri bogomolje, gotovo na istom pravcu i relativno maloj udaljenosti - džamiju, pravoslavnu i katoličku crkvu. Livnjaci humanitarci, sportašice iz Drvara i Livna, kao i svi dobri ljudi, pokazali su da zajedno mogu puno, te potvrdili staru izreku „kad ima volje, ima i načina.“